Prvi stambeni objekt u Našicama (kuriju) Pejačevići su posjedovali već u XVIII. stoljeću, a nalazila se uz sjeverni rub našičkog trga. Tek će arheološko-konzervatorska istraživanja pokazati da li je ta zgrada potpuno srušena ili su njeni dijelovi ugrađeni u objekt današnjeg dvorca, koji je u prvoj fazi završen 1812. godine. Bio je to jednokatan dvorac pravokutnog tlocrta s jednostavnim pročeljem u duhu kasnobaroknog klasicizma. No, polovinom XIX. stoljeća dvorac se proširuje i obnavlja u duhu historicizma, a tada se uređuje i perivoj koji ga okružuje. Dogradnja dviju bočnih kula, ulaznog trijema na južnom pročelju, terase na sjevernom pročelju i novog mansardnog krova izvedena je prema nacrtu umjetnika Ferenza Storna iz Šoprona, oko 1865. godine. Od tada dvorac ima današnji izgled, koji ga ubraja među najljepše primjere historicizma u arhitekturi kontinentalne Hrvatske. Umjetnik Storno tada je projektirao historicističke ukrase na fasadi te niz dekorativnih elemenata u unutrašnjosti dvorca (štuko-dekoracija, namještaj, mozaikalni parketi, kamena plastika, ukrasi od kovanog željeza, kaljeve peći, kamini, ...).
Dvorac ima pet etaža, a s obzirom na pad terena prema sjeveru, s južnoga je pročelja jednokatan, a sa sjevernog dvokatan. Iznad prostranog podruma nalazi se etaža suterena, u kojem je sa zapadne strane bila smještena obiteljska knjižnica i arhiv te glazbeni salon, koji je imao direktan izlaz na travnjak, a stepeništem bio povezan sa salonima u prizemlju. Istočni dio suterena bio je namijenjen posluzi i kroz podzemni tunel ispod istočne kule povezan s kuhinjom dvorca, koja je bila podignuta kao zasebna zgrada (danas zgrada HEP-a u blizini dvorca). Podrum i suterenski prostori imaju i zasebne ulaze na bočnim stranama dvorca.Treća etaža je piano nobile našičkog dvorca, u kojeg se ulazi kroz trijem na južnom pročelju. Glavni saloni i obiteljska blagovaonica svojim su prozorima okrenuti prema dubini perivoja sa sjeverne strane objekta, a do danas je u njima sačuvan veliki dio originalnih parketa, stolarije, drvenih zidnih i stropnih obloga te štuko-dekoracije. Do četvrte etaže dolazi se reprezentativnim dvokrakim stubištem koje iz prizemlja vodi do kata. U tom prostoru predvorja u bogatoj štukaturnoj dekoraciji (medaljonima) rekonstruirana je tzv. galerija predaka, niz portreta članova obitelji Pejačević. Na katu su bile smještene spavaće i radne sobe te sobe za najužu poslugu. Peta etaža je tavanski prostor, koji je samo u najvišem dijelu kula imao stambenu funkciju.
Dvorac je do Drugog svjetskog rata bio bogato namješten stilskim namještajem, a imao je i iznimno vrijednu zbirku umjetnina. Obitelji Pejačević dvorac je bio nacionaliziran, a većina inventara dvorca devastirana ili odnešena izvan Našica te se danas nalazi u raznim ustanovama, poput Muzeja Slavonije u Osijeku, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku ili Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Nakon procesa denacionalizacije i povrata dvorca nasljednicima obitelji Pejačević, Grad Našice je od 2015. godine ponovo vlasnik ovoga objekta. U dvorcu su danas smještene dvije ustanove u kulturi (Zavičajni muzej Našice i Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice) te dvije udruge u kulturi (Gradska glazba i Hrvatsko kulturno društvo „Lisinski" Našice).
