Kompleks franjevačke crkve i samostana sv. Antuna Padovanskog u Našicama ubrajamo među najznačajniju graditeljsku baštinu ovoga dijela Hrvatske. Crkvu je krajem XIII. stoljeća gradila kvalitetna srednjoeuropska radionica, a predstavlja tipičnu propovjedničku, jednoapsidalnu i jednobrodnu gotičku crkvu. S pripadajućim samostanom, koji je potpuno rekonstruiran nekoliko puta u svom postojanju, dominira uzvišenjem na zapadnom rubu prostranog našičkog središnjeg trga. Unatoč brojnim promjenama, osobito u razdoblju postturske obnove XVIII. stoljeća, još je vidljiva temeljna gotička struktura našičke crkve sa snažnim kontraforima koji podržavaju zidove svetišta i zazidanim gotičkim prozorima čija su kamena mrežišta danas visoko iznad razine baroknog svođenja, kao dokaz iznimno vrijedne gradnje, zavidnih dimenzija. Unutrašnjost crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama bogato je opremljena baroknim inventarom, koji ovaj prostor ubraja u iznimno značajna ostvarenja ovoga stila na prostoru Slavonije.
Radikalna barokizacija njezinog prostora gotovo da je potpuno „prekrila" stariji gotički sloj crkvenog zdanja, koje tek u svom relativno uskom i izduženom tlocrtu glavne lađe i svetišta otkriva prostornu koncepciju znatno starijeg arhitektonskog sklopa. Svojim baroknim namještajem, oltarima, propovjedaonicom, oratorijem, korskim klupama, orguljama te ostalim inventarom neodvojivo je vezana uz sloj baroka, umjetnosti prepoznatljive po bogatom repertoaru materijala, oblika i motiva. Osjećaj bogatstva i uklađenosti njene arhitekture, slikarstva i skulpture posebno je naglašen te proistječe iz činjenice da je gotovo cijeli njezin unutrašnji izgled rezultat relativno vremenski kratke obnove sredinom XVIII. stoljeća, uz ujednačene kriterije u izvedbi te primjerene i znatne izvore financiranja (franjevačka Provincija sv. Ivana Kapistrana i vlastelinska obitelj Pejačević). Uz značajan import umjetnina i umjetnika, kao i u slučaju ostalih slavonskih sakralnih objekata, našička je crkva djelomice oblikovana i zahvaljujući snagama samih franjevaca, koji su u svojim redovima imali kvalitetne majstore za različite graditeljske i umjetničko-obrtničke discipline. Na sreću, niti jedno kasnije stilsko razdoblje nije unijelo znatnije promjene niti narušilo cjelovitost ovoga interijera koji i danas izaziva poštovanje prema njegovim davnim graditeljima.
U crkvi se danas nalazi glavni oltar posvećen zaštitniku našičke crkve i župe, sv. Antunu Padovanskom te još šest pomoćnih oltara. Vrijedne orgulje datiraju iz 18. stoljeća, a u samostanskoj knjižnici čuvaju se mnoge vrijedne knjige i rukopisi, među kojima čak deset inkunabula. Od 2000. godine dio samostanske klauzure otvoren je posjetiteljima kroz stalnu izložbu „Blago našičkih franjevaca".
