Dvorac Marka Pejačevića (tzv. mali dvorac)

Početkom XX. stoljeća obitelj Pejačević odlučila je u Našicama podići drugu reprezentativnu stambenu zgradu, nešto zapadnije od postojećeg Dvorca Pejačević. Objekt je projektiran kao dom za mladi bračni par, Marka grofa Pejačevića (Budimpešta, 1882. – Našice, 1923.) i suprugu Mariju rođ. pl. Benitzky (Homok, 1885. – Našice, 1940.), koji je vjenčan 1905. godine u Budimpešti. Projektant njegovog armirano-betonskog „korita" bio je Milutin Milanković, koji je 1902. godine u Beču diplomirao građevinu, a 1904. doktorirao tehničke znanosti. Taj kasnije ugledni i utjecajni znanstvenik bio je na početku karijere zaposlen u poduzeću Adolfa baruna von Piettela Betonbau-Unternehmung, koje je vjerojatno bilo zaduženo za kompletne nacrte novoga našičkog dvorca. Unatoč primjeni nasuvremenijih tehničkih rješenja u njegovom podizanju, izgled objekta slijedio je arhitektonski rječnik prethodnoga, XIX. stoljeća i duh historicizma.

Objekt je u osnovi pravokutnog tlocrta, čije se kraće strane proširuju u dva manja krila, koja cijelog zgradi daju oblik slova H, s izduženom središnjom osi. Glavni prilaz dvorcu je na južnom pročelju, koje ima trijem s drvenom konstrukcijom. Iz toga trijema centralni ulaz vodi u najreprezentativnije prostorije dvorca (saloni, blagovaonica), koje se prozorima otvaraju vizurama perivoja sa sjeverne strane objekta. Bočnim ulazima moglo se s trijema direktno ući u prostor za kuhinju i poslugu (zapadno) te privatne prostorije obitelji Pejačević (istočno). Glavni salon imao je sa sjeverne strane izlaz na prostranu terasu koja se stepenicama spuštala prema perivoju oblikovanom u francuskom stilu. Taj dio dvorca, odnosno njegovo sjeverno pročelje i terasasto oblikovana padina sa stepeništem, geometrijski oblikovanim stazama i topijarij, nadahnut je čuvenim ljetnikovcem Sans Soucci pokraj Potsdama. S obzirom na pad terena prema sjeveru, ispod dijela objekta izvedene su suterenske prostorije, s posebnim ulazima na istočnoj i zapadnoj strani dvorca. Mansardni krov pokriven je crijepom, a ima dekorativne svjetlarnike (prozore) i akroterije (vaze) izvedene u limu.

Dvorac je useljen 1907. godine, a u njemu su Marko i Marija Pejačević živjeli sve do jeseni 1922. godine, kada su u njega uselili Markovi roditelji (Teodor i Elizabeta-Lila Pejačević), a on je sa suprugom i djecom preselio u Dvorac Pejačević, gdje je bilo više prostora za njegovu mnogobrojnu obitelj, u kojoj se iduće godine rodilo deseto dijete.

Nakon Drugog svjetskog rata interijer dvorca bio je devastiran, pa tako danas poznajemo samo jedno umjetničko djelo koje je krasilo njegov glavni (centralni) salon, a to je djelo uglednog hrvatskog umjenika Mencija Clementa Crnčića „Bura na moru". U istom je prostoru sačuvan i kamin s reljefno izvedenim detaljem obiteljskog grba. Godine 1954. u prostoru dvorca počela je s radom našička Gimnazija, koja je ovdje djelovala sve do 1978. godine. Danas u prostoru dvorca djeluje nekoliko udruga, radio stanica i osnovna glazbena škola.